Učenici 8. razreda sudjelovali su na terenskoj nastavi u Vukovaru. Što su naučili i kako im je protekao dan možete pročitati u izvještaju učenice Eme Čuljak.
Dan u Vukovaru
Ranim jutarnjim satima u ponedjeljak, 22. rujna 2025. godine, krenuli smo na
terensku nastavu u Vukovar. Još pospane razbudio nas je svježi jutarnji zrak.
Nakon dva sata vožnje stigli smo u Vukovar. U pratnji bile su nam razrednice
Marijana Matijević Pejić i Marta Gašparić te knjižničarka Melita Horžicky
Radotić
Tamo smo posjetili Spomen obilježja iz Domovinskog rata. Nakon doručka u
Memorijalnom centru poslušali smo predavanje o Domovinskom ratu.
Predavanje je bilo zanimljivo i poučno. Zatim smo se uputili u obilazak
Memorijalnog centra gdje smo vidjeli tenkove. Potom smo otišli do Spomen
doma hrvatskih branitelja na Trpinskoj cesti. Izgrađen je na mjestu nekadašnje
pošte u kojoj je 1991. godine bilo zapovjedništvo ovog dijela grada. Unutar
Spomen doma upisani su svi poginuli branitelji 204. vukovarske brigade.
Posebno me se dojmio posjet vukovarskoj bolnici. U podrumu bolnice
prikazano je kako je izgledala svakodnevnica ljudi u doba rata. Vrlo zanimljivo
je što je bolnica primala i hrvatske i srpske ranjenike, a često je bila granatirana
od strane agresora. Sljedeće smo posjetili Memorijalno groblje žrtava iz
Domovinskog rata. 938 bijelih križeva, a u meni molitva za sve koji su tu
pokopani. Dok se vozimo prema Spomen domu Ovčara, razmišljam o tome
kako je rat jedno veliko zlo. U Spomen domu Ovčara mrak, samo svijetle imena
261 ubijene žrtve. Posjetili smo i Dvorac Eltz i Muzej vučedolske kulture.
Posljednje što smo posjetili je Vukovarski vodotoranj, simbol stradanja grada i
otpora kojeg je pružao tijekom Domovinskog rata.
U večernjim satima krenuli smo kući. Ova terenska nastava bila je poučna,
zanimljiva, ali i žalosna jer smo osvijestili da je puno ljudi stradalo u hrabrom
gradu Vukovaru naše ranjene države Hrvatske.
Ema Čuljak, 8.
(…) Posebno mi se svidio posjet Ovčari gdje mi je u sjećanju najviše ostala slika Zorana Grubera, čovjeka iz Eminovaca, mjesta iz kojeg sam i ja.(…) Ovaj posjet bio mi je predivno iskustvo jer sam prvi put bila u Vukovaru. Najviše su mi u sjećanju ostale Ovčare i Vodotoranj. Bilo mi je jako zanimljivo slušati o ovoj temi i puno sam toga naučila. Vukovar je poseban i predivan grad pun sjećanja.
(Iva Đurinović, 8. b)
(…) Na Vodotoranj smo se popeli pomoću 198 stuba. Kada smo došli na vrh, ponosno smo podignuli hrvatsku zastavu i fotografirali se.(…) Meni se ova terenska nastava jako svidjela jer nikada nisam bila u Vukovaru i jer sam dobila neke informacije o Domovinskome ratu za koje nisam znala. Nadam se da ću imati priliku opet otići u Vukovar, hrvatski grad.
(Eva Biondić, 8. b)
