Čarobni šešir

Jednog jesenskog jutra šetao sam šumom. Volim vjetar na licu, mističnu maglu, razigranost u svakom koraku. Vidio sam hrpu lišća. Poželio sam skočiti u nju i bacati lišće. U sljedećem trenutku vidio sam nešto čudno kako viri ispod šarenog i šuštavog lišća.

Bio je to jesenski šešir ukrašen lišćem, lješnjacima, šipkom, orasima, bundevicama... Stavio sam ga na glavu. Okrećem se oko sebe. Nije mi jasno odakle čujem tanani glasić. Bio je to najšareniji list na šeširu. Počeo mi je pričati priču o šeširu. Rekao mi je da je šešir nekada davno bio čaroban. Kad bi ga netko stavio na glavu, odmah bi postao sretan i razigran. No nedostajao mu je mali češer jer samo s njim šešir postaje čaroban. Pričajući, list je počeo plakati. Bio sam tužan. Želio sam pronaći mali češer, ali nisam mogao. Otišao sam do mudrog hrasta. Pitao sam ga zna li gdje je čarobni češer. Rekao je da zna tajnu o malom češeru i čarobnom šeširu, ali želi sa mnom razgovarati prije nego mi oda tajnu. Bio sam zbunjen, ali i znatiželjan. Naravno da sam želio razgovarati s mudrim hrastom. - Jesi li bio sretan kad si ušao u šumu? – Jesam. – Zašto si bio sretan? – Volim prirodu, volim vjetar na licu, maglu koja me obavija, volim se igrati i uživati u skakanju, odgovorio sam mu u jednom dahu. Mudri hrast se samo nasmijao. – Bio si sretan i prije nego si pronašao šešir s čarobnim moćima, odgovorio je dubokim glasom.

U tom trenutku postalo mi je jasno. Za sreću nije potreban čarobni šešir.

Karlo Kapčević (5. a)  

Bajka jesenskog šešira

Jednom davno u kraljevstvu kraljice Jesenke u posjet su došli Taleri. Bila je to skupina istraživača koji su putovali po cijelom svijetu.  Kraljica je imala svoje palače po cijeloj Europi. Taleri su bili oduševljeni ljepotom palače koja je bila ukrašena jesenskim plodovima. Kraljica ih je primila u palaču jer je voljela zanimljivo društvo.

 Sunčanog jesenskog jutra probudili su se i otišli doručkovati s kraljicom koja im je pričala kako je prije osamdeset godina kralj Jesenko zakopao jesenski šešir, ali nitko nije vidio gdje. Pričalo se da šešir ima čarobne moći, a tko ga pronađe živjet će cijeli život u bogatstvu. Odmah su se pripremili za jako zanimljivu avanturu. S njima je išla i kraljica. Hodali su dugo, dugo po velikoj i gustoj šumi tako da su ih već počele boljeti noge. Pogledavali su pokraj svakog drveta, ali nigdje nije bilo šešira. Dugo su tražili, ali nažalost nisu ništa pronašli i izašli su iz šume. Jedan Taler je rekao: „Nećemo se tako lako predati!“ Vratili su se nazad u šumu i dobro otvorili oči kako bi pronašli jesenski šešir. Odjednom su vidjeli kako nešto svjetluca i sija u jesenskim bojama, brzo su potrčali do stabla, a iza njega se skriveno je ležao čarobni šešir. Kraljica je bila jako dobra osoba i odlučila je šešir dati Talerima. Oni su joj obećali da će ga ponijeti po cijelome svijetu i pomagati gladnima i siromašnima.

Gdje god su Taleri došli, iza njih su ostajali sretni ljudi koji su ih se uvijek sjećali i bili im beskrajno zahvalni.

Veronika Bošnjak, 5.a

Šešir

-Zovem se Šešir Ana. -Drago mi je upoznati te. - Što je tebi najljepše u jesen? -Meni je u jesen najljepše brati zrelo kestenje, piti čaj od divljeg šipka, jesti ljute papričice, grabljati otpad i uvenulo lišće te popeti se na tatin orah i gledati zalazak sunca. Volim se igrati s prijateljima do kasno u noć. Volim brati cvijeće i jesti lješnjake, volim šetati u sumrak. Volim s mamom peći kolače i domaći kruh. U jesen se osjećam ispunjeno zbog svih tih plodova, običaja, manifestacija, jela, zimnica i kolača. A najviše od svega, u jesen volim čitati uzbudljivu lektiru u toplom krevetu, u tišini svoje sobe.

Mirta Svjetličić, 5.a

Priča jesenskog šešira

            Bio jednom jedan šešir od kartona napravljen.

 Mali kartonski šešir bio je tužan i usamljen. Bio je i ružan. Brinuo se jer ga nitko ne voli. Svaki dan je plakao i plakao, malo po zidu, malo po staklu. Jednom ga je uzeo dječak i po njemu polijepio lišće, kestenje i mnogo drugih plodova. Šešir se sam sebi prvi put svidio. Kad je noć prošla, dječak je uzeo veliku torbu i njega. Otišao je s njim u školu. Tamo je ispričao priču o njemu, neobičnom i tužnom šeširu koji je postao jako sretan. Šeširu se priča jako svidjela.

            Šešir je zavolio dječaka svim svojim malim jesenskim srcem.

Luka Miloš, 5.a

Šešir Jesenko

Jedan šešir Jesenko živio je u ormaru male djevojčice. Svakog trena razmišljao je zašto se zove Jesenko kad nema ništa jesensko na sebi. To su čuli i neki jesenski plodovi. Rekli su mu kako ga oni mogu učiniti lijepim jesenskim šeširom. Dok je Jesenko spavao, jesenski plodovi legli su na njega i zalijepili se. Kad se probudio i pogledao u zrcalo, divio se svojoj ljepoti. On je bio pravi jesenski šešir.

Barbara Varela, 5.a

Jedinstveni šešir

            Stigla je jesen. Šetajući šumom, vidio sam mnogo boja i plodova. Crvena, žuta, smeđa, ljubičasta i zelena.

            Sve te boje su me očarale. Odjednom sam dobio zamisao da ih skupim i napravim šešir. Moj šešir je jedinstven, na sebi ima mnogo plodova kao što su žir, orah, šipak i kukuruz. Jako sam ponosan na sebe  i na svoj šešir.

            Priroda nam krije mnoga bogatstva, a mi ih trebamo samo prepoznati.

Samuel Lubar,5.a

Šešir pun bisera

Jednog jesenskog dana otišla sam u šetnju. Ugledala sam stari šešir. Bio je pun paučine, a jesenske kapljice magle izgledale su kao biseri. Svi ti otpali listići i cvjetići činili su ga tako posebnim da sam ga morala uzeti. Donijela sam ga kući i očistila sam ga. Stavila sam ga na glavu, a on kao da je oživio. Bio je opet sretan jer ide u šetnje, a ja jer imam tako lijep šešir.

Barbara Furundžija, 5.a

Kazališni šešir

Bok! Ja sam Jesenko. Dolazim iz kazališta. Do prije dva tjedna sam bio stari kazališni šešir. Glumci iz kazališta su me bacili u sobu gdje bacaju stare kazališne stvari. Jedan cijeli tjedan sam bio u toj sobi sve dok vjetar nije otvorio prozor i poveo me u avanturu života. Kada sam došao u šumu borova, smola se nalijepila na mene, a vjetar je podigao lišće i polijepio ga na mene. Još su se na mene zalijepili kukuruz, šipak, kestenje i žirevi. Izgledao sam prekrasno. Čuo sam kako me glumci iz kazališta zovu. Došao sam do njih i rekao im da je moj dom i moje mjesto priroda. Tamo će me uvijek krasiti jesenski plodovi.

Helena Bobek, 5.b

Pustolovina jesenskog šešira

      Prije nekoliko dana bio sam običan slamnati šešir. Šetao sam stazama širokim i dugačkim na glavi sjedokosog starca.

      Jednoga kišnoga dana sve je bilo obično kao i inače. Odjednom je zapuhao snažni vjetar, a ja sam se vinuo u visine. Vijugao sam visoko, i još više od toga. Odjednom sam sletio na neobično drvo. Polako sam počeo skupljati listove  na sebe. Bio sam šaren poput palete obasute akvarelom. Crna vrana letjela je kroz zlaćano polje kukuruza, voćnjak i obližnju šumu i dohvatila me svojim kandžama. Letjeli smo zajedno sve dok me nije ispustila. Mislio sam da je to moj kraj, no nakon nekoliko trenutaka, sletio sam na glavu djevojčice sa zlatnim pletenicama.

      Ta se djevojčica zove Nika. S njom svakodnevno trčim dječjim svijetom prepunim mašte.

Nika Žiberna, 5.a